Intervju: Danijel Škopec predsjednik Hrvatskog powerlifting saveza
Pozdrav Danijel, krenimo od samih početaka, koji su bili tvoji prvi koraci u powerliftingu? Gdje si počeo trenirati i kako si se odlučio okušati na powerlifting natjecanju? Kako je izgledalo tvojih prvih par natjecanja?
Oduvijek su me zanimali razni sportovi snage, a u powerlifting sam ušao više iz zdravstvenih razloga jer sam imao problema s leđima i lijevim kukom. Prije bavljenja powerliftingom bio sam po šest mjeseci u godini po bolovanjima. Pokušao sam se rehabilitirati sa powerliftingom makar mi to bilo zadnje što ću napraviti u životu. Liječnici mi u tom trenutku nisu mogli pomoći više. Prvi treninizi powerliftinga bili su početkom 2010. godine koji su prolazili u velikim bolovima, ali nisam odustajao, bile su to skromne kilaže u to vrijeme i veliko neznanje kako trenirati powerlifting.
Prvo natjecanje u 3 mjesecu 2011 godine bilo je u Sloveniji po GPC pravilima koje je organizirao Gregor Janković. Zatim je došla ideja da organiziram natjecanje u Virovitici u 8 mjesecu 2011. godine gdje je nastupilo samo 23 natjecatelja iz Slovenije, Srbije i Hrvatske. Na natjecanju u Virovitici 13.08.2011.godine predložio sam da se osnjuje Hrvatski powerlifting savez i da se krene s ozbiljnijim bavljenjem i razvojem powerliftinga.
Nakon toga je slijedilo natjecanje po WPC pravilima u 11. mjesecu 2011. u Sloveniji. U 2012. godini izašao sam još na par natjecanja, jedno od njih bilo je i Europsko prvenstvo na Bledu u Sloveniji i Svjetsko prvenstvo Bardejov, Slovačka. 2013. godine nastupio sam još na Europskom prvenstvu u powerliftingu u Knjaževcu u Srbiji. Jedno vrijeme nisam se natjecao jer sam imao ozbiljnijih zdravstvenih problema. Bilo je nekih pokušaja povratka natjecanja 2016 godine na Državnom prvenstvu u Zadru, zatim Državno prvenstvo 2017 godine u Pitomači i zadnje natjecanje sam odradio na 2.Pitomača Open 2018.
Kako je došlo do odluke o osnivanju „Powerlifting kluba Virovitica“ tko je bio uključen u rad kluba, tko je ostao, tko se novi priključio u međuvremenu?
Powerlifting klub Virovitica (tada “Spartak”) osnovan je u 4 mjesecu 2012 godine. Predsjednik kluba bio sam ja, dopredsjednik Željko Biondić, tajnik kluba Dražen Moslavac. Klub se osnovao iz razloga da razvijamo powerlifting na lokalnoj i državnoj državnoj razini i da možemo osnovati powerlifting savez. Kroz klub od 2012 godine prošlo je jako puno natjecatelja, neki su odustali od bavljenja powerliftingom a neki se i danas bave ovim sportom i postižu jako dobre rezultate.
Zadnjih par godina došlo je i do reorganizacije kluba, zbog mojih obaveza u savezu, klub sada vodi Dražen Moslavac, ja sam dopredsjednik kluba a Izidora Popović je tajnica kluba. Moglo bi se reći da je naš klub „ženski klub“, u klubu nam prednjače žene. U zadnjih dvije godine aktivne natjecateljice i natjecatelji su: Milena Đurđević, Kristina Horvat, Matea Bumba, Paula Pažin, Marija Enia Majetić, Antea Bogut, Filip Gregorić i Josip Zeba.
Kolika je podrška lokalne zajednice i grada Virovitice radu kluba?
Kako godine prolaze i mi kao klub ostvarujemo sve bolje rezultate podrška lokalne zajednice i grada je sve bolja. Sad kao klub imamo svoj prostor i jako dobre uvjete za treniranje natjecatelja u powerliftingu ali i rekreativaca. Bez obzira na navedeno dosta se i sami financiramo.
Kako sa vremenskim odmakom gledaš na proces „rađanja“ powerliftinga u Hrvatskoj što je posljedično dovelo do osnivanja Hrvatskog powerlifting saveza?
Ovo je jako zanimljivo pitanje i tema o kojoj bih mogao bih razgovarati cijeli dan. U prošlosti powerliftinga u Hrvatskoj bilo je i uspona i padova, lijepih i jako loših trenutaka. Prošlost je iza nas i sada moramo gledati na sadašnjost i budućnost powerlifting sporta i naših natjecatelja.
Znam da su počeci saveza bili teški, što je bilo najteže? Papirologija, organiziranje natjecanja? Organiziranje rada kluba? Nešto treće?
Organizacija natjecanja u početku bila je jako teška jer nismo imali ništa od adekvatne opreme za natjecanje. Bilo je tu posuđivanja i iznajmljivanja osnovnog djela opreme za organizaciju natjecanja. Sada konačno nakon 10 godina postojanja saveza možemo organizirati kvalitetnija natjecanja. Imamo i dosta problema s papirologijom jer nitko nije zaposlen u savezu i svi radimo volonterski. Kad bi klubovi odrađivali svoje obveze na vrijeme i nama u savezu bi sve bilo lakše za 50%, ali kao i za sve u životu pa tako i za papire uvijek nam ih se prosljeđuju u zadnji tren i onda nastaje problem.
Uglavnom kad bi svi svoje obveze izvršavali na vrijeme svima bi nam bio život lakši. I državni uredi s kojima surađujemo traže uvijek sve na vrijeme da se izvršava u vezi papirologije, tako da ima jako puno administracije ponekad.
Trenutno je rad saveza, klubova i natjecatelja doveo do toga da imamo vrlo jak powerlifting u Hrvatskoj sa respektabilnim brojem natjecatelja i natjecateljica. Po tome zaista odskačemo u pozitivnom smislu od zemalja u regiji. Kako gledaš na taj razvoj?
Put da se dođe do ovog broja natjecatelja i klubova bio je trnovit i dug. Trebalo je i vremena da ljudi shvate da treba radit s mladim natjecateljima jer su oni budućnost svakog sporta pa tako i powerliftinga. Još se i danas mučim s pojedinim klubovima dok im objašnjavam što trebaju napraviti da bi i njima bilo bolje, a i savezu. Morale su se donositi odluke koje nisu svima odgovarale, ali su donesene radi razvitka samog powerliftinga. Morali smo se uskladiti s pravilima naše krovne organizacije IPF i Hrvatskog olimpijskog odbora.
Koje rezultate unazad nekoliko godina naših natjecatelja na međunarodnoj sceni bi želio istaknuti?
Na Svjetskom studenskom kupu 2018.godine prvu medalju za Hrvatsku u IPF osvojila je Sara Hegediš,3,mjesto u powerliftingu do 47 kg i 3.mjesto u mrtvom dizanju. Romana Tea Kirinić nastupila je na Svjetskom studenskom kupu 2018. godine i osvojila 3.mjesto u powerliftingu, u mrtvom dizanju osvojila je zlatoi u čučnju broncu.Bepo Pedisić osvojio je 2.mjesto na Europskom prvenstvu u powerliftingu u kategoriji do 93 kg Sub Junior i osvojio zlatnu medalju u čučnju, 2018 u Litvi.Andrea Petrek osvojila je1.mjesto na Europskom prvenstvu u bench presu u kategoriji do 63kg Junior,2018 u Francuskoj. Najbolji rezultati u powerliftingu i bench pressu dogodili su se u 2021 godini.
Andrea Petrek svjetska prvakinja je u bench presu u kategoriju do 69 kg Open. Sindy Bubek svjetska prvakinja u bench presu u kategoriji do 47kg Junior. Kristina Horvat osvojila je 6 mjesto u powerliftingu i prvo mjesto u bench pressu su na svjetskom prvenstvu u kategoriji do 76 kg Open. Teo Kalogjera osvojio je 1.mesto na svjetskom prvenstvu u powerliftingu u kategoriji do 74 kg Sub Junior, zlato je osvojio u disciplini benč, srebro u čučnju i broncu u mrtvom dizanju. Teo je veliki potencijal u ovom sportu i sad ga pratimo da vidimo kako će se razvijati do seniorskog uzrasta.
Paralelno uz natjecatelje, dobili smo i cijeli niz školovanih i licenciranih trenera i sudaca, što nam možeš reći o tome? Koji su uvjeti potrebni kako bi netko postao certificirani powerlifting trener?
Treneri u powerliftingu su kao i treneri u svakom drugom natjecateljskom sportu. Kao što se školuju treneri nogometa, rukometa, vaterpola, tenisa, streljaštva itd. tako se treba specijalizirati i za poslove trenera powerliftinga. Potrebni uvjet da bi se postao powerlifting trener su: da je kandidat punoljetan, da ima odobrenje od nacionalnog saveza da može pristupiti školovanju, dokaz o prethodno završenoj srednjoj školi, višem ili visokom obrazovanju, popunjenu prijavnicu, domovnica i osobna iskaznica, odnosno drugi odgovarajući dokument za strane državljane. Da bi se postalo nacionalni sudac potrebno je proći tečaj Hrvatskog powerlifting saveza koji se sastoji od pismenog i praktičnog dijela.
Prosinac 2021. će ostati upisan u povijest Hr powerliftinga jer je tada kao sport primljen u punopravno članstvo Hrvatskog olimpijskog odbora. Možeš li nam reći koliko je to bitno za ovaj sport i što će to konkretno značiti za razvoj powerliftinga u Hrvatskoj?
21.12.2021.godine definitivno će biti upisan u povijest Hrvatskog powerliting saveza. Primljeni smo u punopravno članstvo Hrvatskog olimpijskog odbora nakog puno godina rada i odricanja. Put do punopravnog članstva nije bio lagan, trebalo je ispuniti puno uvjeta što smo i uspjeli. Dokazali smo da smo ravnopravni sport i savez svim drugim sportovima i savezima. Punopravno članstvo mnogo znači za razvitak powerliftinga, prvenstveno što sam primijetio u ovih dva mjeseca od kada se to dogodilo je da nas se ozbiljnije shvaća u svim granama društva.
Najviše bi sad trebali osjetiti ovu promjenu natjecatelji i treneri koji ostvare dobre rezultate. U dosta gradova i općina pitaju dali je savez punopravni član HOO kada se klubovi učlanjuju u njihove sportske zajednice. Radi toga bi se nekim klubovima trebale popraviti i financije u njihovim sredinama.
Malo o brojkama. Koliko aktivnih powerlifting klubova postoji trenutno i imamo li podatak o broju natjecatelja i natjecateljica na državnoj razini?
Trenutno imamo 25 aktivnih powerlifting klubova i savez grada Zagreba.
Broj aktivnih natjecatelja varira od natjecanja do natjecanja. Aktivnim natjecateljima smatramo one koji imaju važeće liječničke preglede, a ti podaci se upravo ažuriraju. Ukupno je registrirano preko 300 natjecatelja od kojih su 25% natjecateljice.
Mišljenja sam kako je veliko bogatstvo i kapital za dalje veliki broj mladih natjecateljica i natjecatelja koji sa velikim entuzijazmom i ljubavi pristupaju treninzima i natjecanjima. Kako savez gleda na to? Radi li se na nekoj dugoročnoj strateziji?
Mladi natjecatelji i natjecateljice su budućnost svakog sporta pa tako i powerliftinga. Kako financijska situacija u savezu nije idelna i ne možemo puno natjecatelja slati na međunarodna natjecanja. Upravo radimo na tome da u skorijoj budućnosti organiziramo međunarodna natjecanja u Hrvatskoj. Plan je da svake godine bude powerlifting ili bench press natjecanje. Činjenica je da nam je lakše organizirati nešto nego poslati (i financirati) 15-20 natjecatelja na natjecanja izvan Hrvatske. Uglavnom radi se na nekoliko polja kako bi natjecateljima pružili što bolje uvjete.
Nažalost, pandemija Covid 19 je utjecala na sport globalno pa vjerujem tako i na powerlifting. Kakve su se mjere poduzele tijekom natjecanja, koliko nedostaju gledatelji i podrška sa tribina?
Pandemija Covid 19 jako loše utjecala na powerlifting sport na svjetskoj razini a i kod nas, jer je većina natjecatelja trenirala po gradskim, ili privatnim teretanama i snalazili se na mnoštvo načina. Znamo da su dosta dugo svi bili zatvoreni i odjednom je sve stalo. Mjere nam propisuju stožeri lokalnih zajednica i mi ih se moramo pridržavati i prilagoditi se situaciji.
12 i 13. ožujka se održava „Državno prvenstvo u powerliftingu i bench pressu“ u Virovitici, kakvo natjecanje savez priprema i kakvo natjecanje ti osobno očekuješ?
Iz natjecanja u natjecanje radimo na tome da poboljšamo organizaciju natjecanja. Radimo na tome da u tehničkom i natjecateljskom dijelu poboljšamo sve ono što smo u mogućnosti. Klubovi su počeli ulagati u opremu pa tako imamo i sve bolju opremu za natjecanje i za zagrijavanje. Na „11. Državno prvenstvo u powerlifting i bench pressu“ prijavilo ze najviše natjecatelja do sada, preko 180 u dvije discipline. Savršene brojke za razvitak sporta, ali loše za organizaciju natjecanja tako da nas očekuje maratonsko natjecanje.
Zadnje pitanje je pogled u budućnost. Kakvi su dugoročni planovi i vizija za razvoj powerliftinga u Hrvatskoj? Gdje ga Danijel Škopec vidi za 5 odnosno 10 godina?
Točno se sječam svoje izjave prije desetak godina da će nam trebat oko 10 godina da dođemo do ozbiljnijih rezultata u powerliftingu. To se i dogodilo nakon 9 i pol godina postojanja saveza. Planova i vizija je mnogo, jedno od njih je i organizacija međunarodnih natjecanja. Konstantno školovanje trenera i sudaca također, jer to se pokazuje kao najbitnije u razvitku ovog sporta. Mi kao savez moramo raditi na tome da organiziramo što kvalitetnija natjecanja jer to nam je slika prema široj populaciji i prema mladim natjecateljima i natjecateljicama.
S.G.