Dovoljno si CrossFit da preživiš?
U zadnje vrijeme se sve više govori – i ovdje kod nas – o funkcionalnom vježbanju, o funkcionalnoj formi. CrosFit je najbolje utjelovljenje toga, konkretno ga obuhvaća sa sustavom vježbi. CrossFit je uvijek propagirao kako je život pun neočekivanih, raznovrsnih izazova čak i suprotnog karaktera, na svim razinama. Najbolje je ako su svi uvijek pripravni na borbu kako bi to pobijedili (da ne govorimo o onima kojima je posao ili hobi nazočiti u opasnim situacijama ili namjerno u nečemu takvom sudjelovati, npr: policajci, vojnici, vatrogasci, HGSS, itd.)
Imam osjećaj kako mnogi ljudi, pogotovo obični, gledaju na CrossFit kao na nešto vrlo ekstremno, više kao na «elitni» sport, nego «terapiju» i pripremu na svakodnevne situacije. Zato sam se veselio, kada su se u vodećim medijima nedavno pojavile takve inicijative (barem u Americi), članci, koji su se bavili upravo ovom temom: «Are you fit to live?». Dovoljno si fit da preživiš i dobro živiš?
«Fit to Live» knjiga Dr. Pamele Peeke, liječnice i profesorice na University of Maryland raspravlja o ovoj temi i dospjela je i u medije. Discovery Channel je napravio emisiju, a New York Times je objavio članak. Citat iz knjige: «Things alter for the worse spontaneously, if they be not altered for the better desingnedly.» – Francis Bacon. To bi značilo, da «Stvari na spontan način postaju gore, ukoliko ih svijesno ne učinimo boljim.» To je vjerojatno uvijek bilo istinito, ali je karakteristično za sadašnje moderno društvo u najvećoj mogućoj mjeri, pošto je modernizacija načina života samo prividno uspješna. Sve se više udaljavamo od prirodnog načina života, za koje su ljudi/životinje stvoreni. Ovaj krug podrazumijeva i definiciju funkcionalnog vježbanja, njegovu samu korist izlagao u više članaka.
Tragične slike 20. kolovoza: četvero mrtvih, 300 ozlijeđenih u vatrometu (Index/MTI 21. kolovoza 2006.) Četvero mrtvih i, prema izvještajima bolnica, 300 ozlijeđenih je konačna brojka nevremena u Budimpešti. Od 15 teško ozlijeđenih, 4-5 su u životnoj opasnosti. U centru grada, na budimskoj strani Dunava i u tvrđavi je također bilo ozlijeđenih, jedna osoba je nestala u Dunavu.
Objektivno sve ukazuje na to, a i osobno vjerujem, da se ubrzanim koracima približavamo jednom apokaliptičnom «Mad Max» svijetu. Na to ukazuju manifestacije turbulentnih vremenskih promjena, čije su posljedice sve češće i sve jače prirodne katastrofe (u budućnosti će potencijalno smanjiti životni prostor stanovanja); iscrpljivanje izvora energije i njihova skupoća, sve skuplje i oskudnije (ili loše raspodijeljene) namirnice; nacije koje se bore za dominaciju, proliferacija nuklearnog i biološkog oružja, cyber-ratovanja.
Ovo zadnje, računalno ratovanje, je zanimljivo i važno, jer što nam je život elektroniziraniji, kompjuteriziraniji (promet, financijski svijet, itd.), tim više je ranjiviji i munjevitom brzinom može postati paraliziran. Poznato je da su Kinezi jako zaokupljeni ovom temom, ali tko zna što se sve sprema u ne-državnim krugovima terorizma vezano uz ovu temu.
Ove paragrafe, koji nas rastužuju, naveo sam s namjerom kako bi vas pokrenuo na razmišljanje koliko se sve to odnosi na TEBE, potreba pripremljenosti za preživljavanje. Mi sebe na ovim prostorima još možemo smatrati donekle sretnima, jer su naše zemlje na razini ugodne moderacije politički, infrastrukturalne razvijenosti, odnosno klimatološki (vremenski). Međutim, sve ovo nas može prevariti i uljuljkati u krivi osjećaj sigurnosti.
«Fit to live» postavlja pitanje, da li imaš dovoljno snage, izdržljivosti, okretnosti da se spasiš od jedne prirodne katastrofe, izađeš iz plamteće zgrade ili potonulog vozila, spasiš utopljenika. Spomenuo sam krivi osjećaj sigurnosti, jer situacija vezana za terorizam je takva: onaj kome prijete stalno se mora braniti i biti spreman, makar bila riječ o samo jednoj pravoj oštroj situaciji u budućnosti.
I kod nas možemo čuti o požarima u zgradama, i ovdje ima vjetrova koji ruše stabla. Jedna prometna nezgoda ti može auto survati u more, ispod tvog djeteta može popucati led tijekom klizanja. Nikad ne možeš znati, uvijek trebaš biti spreman. Zastrašujuću situaciju je naveo Dave Tate, uspješan američki sportaš, njegovo tijelo je došlo u doista grozno stanje kao posljedica uspjeha:
Buđenje
“Moje buđenje – igrao sam se sa dvogodišnjim djetetom u stražnjem dvorištu. Stanujemo na obali jezera s velikim dvorištem. Igrali smo se na ljuljački, a moj sin je odlučio svom snagom potrčati prema jezeru. Obožava vodu, ali još treba prsluk za plivanje jer zapravo još ne zna plivati. Kada je potrčao i ja sam se uputio prema vodi. Moji kukovi su toliko ukočeni da se jedva krećem, struk mi je također u komi, a koljena su mi otkazala nakon par koraka. Dijete trči prema doku, a ja sam pri tome mogao samo misliti što ću učiniti ako odluči skočiti?
Na sreću to se nije dogodilo, ali mi se strašna misao stalno motala po glavi: «Dijete se zaletilo prema jezeru, upalo u vodu i utopilo se. Ja sam ga pokušao sustići, ali sam toliko u komi, da nisam mogao brzo hodati, a još manje trčati. Kada sam skočio u vodu i ja sam se utopio, jer su mi i ramena isto niš’ korist, ni ja ne znam plivati».
Ljudi su danas sve deblji. Promjene veličine ljudi u Americi već predstavljaju problem kod putova za evakuaciju, koji su napravljeni po starim standardima, jer hodnici više za to nisu dovoljno široki, a kako bi odgovarali potrebama evakuiranja. Autor spomenutog članka u New York Times-u radio je u World Financial Centru 11. rujna 2001. godine koji se nalazi pored World Trade Centra. Zbog rušenja tornjeva blizanaca i raznih otpadaka morali su ih evakuirati. Njihovo napredovanje je jako usporila jedna vrlo debela i vrlo spora osoba, koju praktično nisu mogli ni zaobići niti joj pomoći. Situacija je doista tipična, zato već planiraju da za slučaj opasnosti liftove koji su izvan prometa preprave u protupožarne.
Što napraviti?
Za mene je jasno i lako prihvatljivo kako je obavezno na osnovnoj razini održati formu, od čega nitko ne smije odustati. Za mene je to pitanje ponosa.
Već je i sa naše strane dobro opisano što je funkcionalnost i s kojim metodama ju možemo postići kao npr. CrossFit metodama treninga. Kako je naš članak prošli put analizirao, forma ne znači kockaste mišiće na trbuhu. U slučaju malog viška tjelesne težine, ne baš bodybuilderskog izgleda, možeš biti jak, izdržljiv i zdraviji od onih koji nisu u formi, mada višak uveliko utječe na relativnu snagu, koja nam može biti itekako potrebna!
Najosnovnije gledište, na koje moramo obratiti pažnju, i što nam mora postati cilj, je postupanje s vlastitim tijelom. Osnovno: trbušnjaci, sklekovi, duboki čučnjevi, iskoraci bez utega učinit će svakoga sposobnim da se podigne s poda i kreće po stepenicama (kondicija je svakako potrebna).
Snaga i okretnost kod ovih vježbi su esencijalne. Zgibovi su svakako kruna fizičke spremnosti i možemo dodati i jačinu hvata. Nije potrebno ići u detalje i opisivati kako te zgibovi mogu izvući iz problema, pogotovo ako ti iz nekog razloga noge ne mogu u tome pomoći. Trčanje – brzo udaljavanje od izvora opasnosti – također je važna funkcija. Dobro je ako si na kratkoj i srednje dugoj relaciji što brži. Jasno je da nema potrebe za maratonskim trčanjem, ali je moguće da ćemo u «Mad Max» svijetu ponovo prometovati kao Conan: posvuda trčeći (s mačem na leđima).
Na početku sam govorio o relativnoj snazi, što možeš napraviti s vlastitim tijelom, ali je jako važna i apsolutna snaga, kada moraš pobijediti neki vanjski teret. Potisnuti, povući neko stablo koje je palo na nekoga; podići nekog ranjenika i nositi ga itd. Zbog toga se moramo uhvatiti u koštac s utezima određene razine, nekim drugim pomagalima (vreća s pijeskom, klada, itd.). Npr. u CrossFit Budimpešti je većina djevojaka (od 55-60 kg tjelesne težine) sposobna napraviti čučnjeve sa 60-90 kilograma, i deadlift sa 70-100 kg.
Ne želim biti politički nekorektan sada, ali upitno je da li žene mogu prihvatiti određene zadatke profesionalno. Vatrogasac, vojnik na ratištu ne može biti osoba koja ne može nositi opremu, ili ne može nekoga podići i nositi. Mora moći svladavati određene terete. To se odnosi i na muškarce, ima brdo osoba muškog spola, koji ne mogu udovoljiti tim očekivanjima, dok mnoge žene mogu.
Trening svakako ima psihički moment. Pod fizičkim i emocionalnim stresom sposobnost odlučivanja se mijenja, nije loše provesti što više vremena izvan zone ugode. Osnovna funkcija adrenalina je da te u opasnim situacijama pokrene i da izvuče više iz tebe, ali može i negativno djelovati. Radi toga jer nekontrolirano prebrzo trošiš kisik i svoju energiju. Martin Rooney, poznati kondicijski trener borilačkih sportova pričao je kako na natjecanjima neki nemaju dovoljno snage, bez ozbira na fizički temeljite pripreme, jer ne znaju zauzdati preveliku nervozu:
“Kako biste razumjeli, zašto ne uspijevaju neki borci na natjecanjima, čak i onda ako imaju dovoljno kondicije čak za 5 rundi, Rooney je analizirao studije američke vojske, koje su pratile učinak adrenalina na umaranje i na sposobnost odlučivanja tijekom borbe.
«Raspoložive studije pokazuju da adrenalin uvelike utječu na uspjeh/rezultate. Zvonasta krivulja karakterizira rezultat pokrenutosti u borbi. Ako si previše uzbuđen, tada to mijenja adrenalinsku kontrolu, umaranje, sposobnost pratiti upute i držati se strategije. Ima načina da sve to fizički kontroliramo, a postoje i mentalne metode za to.»
Istina, tijelo je spremno na čuda u opasnim situacijama, ako nisi naviknut tjerati svoje tijelo do krajnjih granica, tada je veća šansa da vjerojatno niti nećeš. Neke «ne znam» situacije zapravo su «ne želim» situacije. Ima onih, koji se jednostavno predaju! Jesi li već isprobao/la trenirati po CrossFit metodama treninga?
Preživi!
Ovaj članak prevenstveno želi pokrenuti razmišljanja o tome što se zapravo događa u svijetu i o čemu govore vodeći mediji. Uvijek su najprilagodljiviji preživjeli tijekom evolucije. Odluka je u tvojim rukama!